Fra Ma Fu: Marko Žanetić, najmlađi bloger, dolazi u Viroviticu zbog Gavrana i radionice reportaže

Na Fra Ma Fu festival s Korčule stiže mladi Marko Žanetić, petnaestogodišnji bloger koji zahvaljujući internetu prati sva književna događanja i na Facebooku organizira razgovore s književnicima na koje poziva svoje Facebook prijatelje. Kad god može, Marko je i uživo prisutan na književnim događanjima, a posjet Fra Ma Fu festivalu i Virovitici omogućit će mu i da se upozna s autorima Gavrana čiji rad poznaje i prati.

Dolazite s Korčule na Fra Ma Fu festival da biste upoznali stripaše iz Gavrana i pohađali radionicu reportaže. Kako je do Korčule stigao glas o Gavranu, a kako o Fra Ma Fu festivalu?

– Za stripaše iz Gavrana sam doznao putem mojih dragih prijatelja iz Virovitice, Blažice i Ivice Veles koji su me upoznali s njihovim klubom i Gavranom. Doznao sam da Gavran izlazi u vrijeme kada se održava Fra Ma Fu festival te je tada i njegova promocija. Došla je tako vijest o Fra Ma Fu festivalu i Gavranu čak i do Korčule.

• Na stranici Facebook Knjigoljubav objavljujete razgovore s književnicima i predstavljanja knjiga. Kako ste počeli baviti se knjigama i književnošću na webu? Kada je taj rad postao ozbiljan i kontinuiran?

– Knjigama i književnošću na webu sam se počeo baviti prije nešto više od godinu dana. Pošto u mojem mjestu nema puno ljudi s kojima bi mogao komunicirati o knjigama, odlučio sam se početi baviti knjigama i književnošću na webu gdje svakodnevno pričamo o knjigama, novitetima, akcijama… Moj rad je postao još ozbiljniji posljednjih mjeseci kada sam vidio da itekako uz to što me uveseljava, imam i znatne koristi.

* Vodite kolumnu Književni kantun u dubrovačkom tjedniku DuList. Koliko traje ta suradnja? Kako ste počeli surađivati u DuListu? Koliko ste o novinarstvu naučili od urednika u DuListu, a koliko ste u radu prepušteni sami sebi?

– Suradnja s DuListom traje nešto više od pola godine. S njima sam počeo surađivati nakon što su me predstavili svojim čitateljima. Ponudili su mi da vodim književnu rubriku u kojoj sam vidio puno toga dobrog za moj daljnji rad. Zanimljivo mi je bilo od drugih novinara naučiti barem ono glavno u novinarstvu što bi trebao znati. Većinom sam prepušten sam sebi, pa će mi puno značiti radionica reportaže u Virovitici.

* Zahvaljujući društvenim mrežama i internetu povezali ste se s mnogim književnicima i ljudima koji prate nakladništvo, kao što je Alis Marić na Čitaj knjigu i Kruno Šafranić na stranici Pisci i književnost. Ima li još tinejdžera Vaše dobi u književnom svijetu? Koje teme najviše zanimaju mlade blogere poput vas?

Nema točnog podatka pa ne mogu za sigurnošću reći, no svo ovo vrijeme koje se bavim knjigama još nisam pronašao mlađeg tinejdžera od mene, a ni moje kolege. Time sam ustvrdio da sam najmlađi bloger i kolumnist za književnost u Hrvatskoj. Najviše me zanimaju teme poput festivala i njihove organizacije, što sve knjiga prolazi do knjižare i kako je to prevoditi knjigu.

* Pišete pjesme i priče, od kojih je jedna objavljena u zbirci „Tajne nemirnog kvarta“ u kojoj su priče 37 autora koji objavljuju na stranici Pisci i književnost. Vidite li sebe više kao pisca ili kao blogera koji širi informacije o pisanju?

– Moje priče su već zastupljene u dvije zajedničke zbirke Pisci i književnost na što sam ponosan. Trenutno sebe vidim kao blogera koji širi informacije o pisanju, no za nešto godina se nadam da ću se više vidjeti u pisanju. Ima mnogo tema o kojima bi želio pričati i prenijeti ih na papir. Otok je bunar inspiracije.

* U jednom od intervjua rekli ste da se zahvaljujući internetu otoci i kopno bolje povezuju te da prestaje migracija selo-grad jer računalne mreže omogućuju stanovnicima ostanak u manjim mjestima. Pretpostavljate li da ćete nakon školovanja ostati na Korčuli? Kako vaši vršnjaci na otoku zamišljaju svoju budućnost?

– U jednom od intervjua rekao sam da zahvaljujući internetu koliko-toliko prestaje migracija selo-grad. Još sebe ne vidim gdje bih mogao raditi za nekoliko godina, no nažalost Korčula mi je već postala “mala” jer na njoj ne mogu realizirati svoje projekte i komunicirati s istomišljenicima. Svi moji prijatelji su u gradovima, na Korčuli su i sva književna događanja na kapaljku tako da ako se mislim nastaviti baviti sličnim poslom u književnosti jednostavno ću biti prisiljen napustiti Korčulu. Na otoku trenutno nema neke budućnosti, malo je mogućnosti i svega nekoliko opcija. Neki moji vršnjaci upisuju brodogradnju, pomorsku, medicinu ili ekonomiju kao i ja. Imao sam u planu ići u srednju grafičku školu u Splitu ali još nisam želio napustiti svoj otok.

(Karikaturu crtao Milan Lekić Lex)

Sandra Pocrnić Mlakar

Comments are closed